Danas se svakodnevno susrećemo sa raznim pojmovima poput „zdrave hrane“, „prirodne hrane“, „organske hrane“ i slično. Sve su to nazivi vezani uz prehranu suvremenog čovjeka koji nas često zbunjuju jer imaju isti prizvuk ali razlike među njima nisu neznatne pa je vajno naučiti po čemu se razlikuju.

 Pokušat ćemo ukratko razjasniti glavne pojmove koje susrećemo.

Cjelovita hrana

Pojam označava hranu iz koje različitim procesima prerade nisu odstranjeni hranjivi sastojci. Naprimjer u slučaju žitarica odstranjena je samo vanjska ljuska ili pljeva, te na taj način zrno zadržava sve svoje kvalitete. Jedina daljnja obrada može biti mrvljenje (griz ili brašno), ali ne i odstranjivanje mekinje i klice.

Prirodna hrana

Hrana koja nakon ubiranja ili sjetve nije procesirana ili izložena aditivima, konzervansima, umjetnim bojama i slično, prirodna je hrana. Često se taj naziv zloupotrebljava za proizvode koji u stvari nisu prirodni. Vođeni komercijalnim interesima, proizvođači na pakiranju ističu oznaku natura ili natural , sugerirajući time ono što u stvari nije točno. Te namirnice možda su po nekim službenim rastezljivim stavovima zdrave, ali ne i prirodne. Stoga, preporučamo pažljivo čitajte  sastav proizvoda prije nego ka kupite.

Organska hrana

Hrana uzgajana na tlu koje dugo vremena nije tretirano bilo kakvim kemikalijama , kao ni usjev koji nije tretiran ni u jednom razdoblju rasta organska je hrana. Prirodni humus, kamena prašina, prirodni kompost i slično, mogu se dodavati tlu za uspješniji urod.Organska hrana sadržava u sebi svu prehrambenu vrijednost i često nosi istaknuti registrirani znak kvalitete tj. zaštitni znak.

Također se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.

Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr.

Rotacija usjeva također pridonosi smanjenju korova. U ekološkoj proizvodnji zabranjena je uporaba genetski izmijenjenih organizama i svih proizvoda koji sadrže njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.


Procesirana hrana

Tu spadaju sve namirnice koje se posebno obrađuju pakiranjem, prešanjem, drobljenjem, kondenziranjem, zamrzavanjem, homogeniziranjem, pasteriziranjem, cijeđenjem,  izlaganjem visokim temperaturama i slično. Takve su namirnice uglavnom lošijeg okusa, te da bi postale primamljivije za tržište, dodaju im se umjetne boje i poboljšivači okusa, najčešće umjetnog porijekla.

Dijetna hrana

Namirnice koje se posebnim planiranjem u laboratorijima, te posebnim postupcima procesiranja, provode u svrhu liječenja ili pak održavanja organizma, predstavljaju tzv. dijetnu hranu. Takve namirnice ne zadovoljavaju standarde organske  ili prirodne prehrane. Često sadrže aditive, umjetne boje i zaslađivače. Ponekad se namirnica planirano osiromašuje, kao naprimjer žitarice iz kojih se vadi gluten, radi zaštite zdravlja osoba sa netolerancijom na gluten. Sljedeći primjer takve hrane pripravci su posebno rađeni za dijabetičare. Možemo pribrojiti i hranidbene pripravke za smanjenje tjelesne težine u neke druge estetske svrhe.

 

Vegetarijanska prehrana

Iako je ovaj pojam poznat, dobro ga je pojasniti  jer današnje vegetarijanstvo  možemo podijeliti na nekoliko grupa:

                Veganski način – podrazumijeva prehranu isključivo namirnicama biljnog porijekla, što isključuje jaja i mliječne proizvode. U mnogo slučajeva kod primjene klasičnog veganstva, uočljivo je zanemarivanje kvalitete namirnica, te česta potrošnja rafiniranog šećera. Veganstvo je najčešće izraz etičnosti , a često je potaknuto i nekim duhovnim učenjem.

                Laktovegetarijanski način - vrsta je vegetarijanske prehrane koja ne isključuje mlijeko i mliječne proizvode već naprotiv, često sustav prehranjivanja gradi upravo na mliječnim proizvodima. Ovaj oblik prehrane također  često nosi etičku motivaciju. To je najčešći oblik vegetarijanstva na Istoku i Zapadu.

 

Danas na Zapadu postoje i vrlo diskutabilni oblici prehrane koje možemo nazvati semi vegetarijanstvo. Pristaše ovakve prehrane jedu meso vrlo rijetko, i to samo od peradi, a njihova motivacija proizlazi iz želje za razvijanjem ekologičnijeg  načina življenja.

Zamjerke vegetarijanstvu često se upućuju kada njihove pristaše,braneći svoje stavove,  umanjuju duhovnu tradiciju i način življenja onih ljudskih bića koja se tisućama godina hrane mesom jer je to naprosto hrana njihovog okruženja (npr.Eskimi ili neka nomadska plemena).

Svakako da vegetarijanstvo koje nije osvijestilo i važnost kvalitete namirnica, ne doprinosi znatno kvalitetnijoj prehrani. Zadržavanje unutar ideološkog okruženja samo sputava kreativnije i intenzivnije utjecanje na kvalitetu života suvremenog čovjeka.

Makrobiotička prehrana

Organsko-biološki uzgojene namirnice, što manje procesirane, bez aditiva, te primarno  biljnog porijekla predstavljaju suštinu makrobiotičke prehrane. Ona sadrži i vegetarijanska načela , no istovremeno ostavlja mogućnost da sve populacije koje su podnebljem ili pak tisućljetnim načinom življenja upućene na prehranjivanje mesom to i nadalje čine  u skladu sa zakonima prirode  i prema načeli neophodnog.

Makrobiotička prehrana prati osobne potrebe , te stoga ne postavlja kruta načela već prilagodljivost koja ne može prerasti u dogmu. Ekološka opravdanost u makrobiotičkoj prehrani očituje se kao naglasak na što većoj potrošnji  namirnica iz bližeg okruženja, što kao i zastupanje biološko-organskog uzgoja, smanjuje potrošnju energije.


Izvori: Hrana za život: vodič kroz makrobiotičku prehranu- Jadranka Boban Pejić i Zdravko Pejić, Coolinarika.com