Prehrana izbalansirana tako da 40% ukupnih kalorija potječe od ugljikohidrata, 30% od proteina i 30% od masti, naziva se zona-dijeta. Zona-dijetu razvio je i popularizirao dr. Barry Sears, američki biokemičar i nutricionist. Dijeta se zasniva na vezi između hormona inzulina i supstanci nazvanih eikozanoidi (tvari slične hormonima koje kontroliraju mnoge vitalne fiziološke funkcije, uključujuči one kardiovaskularnog, imunološkog i živčanog sustava). Dr. Sears vjeruje da su neki eikozanodi «dobri», a neki «loši». Veza između inzulina i ovih supstanci očituje se prilikom podizanja razine inzulina u krvi. Tada dolazi do stvaranja «loših» eikozanoida. Dr. Sears smatra da je njegova zona-dijeta idealna za održavanje normalne razine inzulina.
Zona-dijeta je vrlo popularna među onima koji žele smanjiti tjelesnu masu. Iako dijeta nije bogata kalorijama, sadrži dovoljno masti, što osigurava osjećaj sitosti. Isto tako, normaliziranje razine inzulina umanjuje osjećaj gladi, omogućujući tako lakše provođenje dijete. Mnogi sportaši hrane se prema Zoni vjerujući da ona poboljšava sastav tijela i omogućuje bolje sportske izvedbe. Zona-dijeta popularna je i među oboljelima od dijabetesa tip II, jer vjeruju da pomaže u normalizaciji razine šećera u krvi.
Pristaše zona-dijete tvrde da ovakav način prehrane uz poticanje gubitka suvišne tjelesne mase poboljšava energetsku razinu organizma, mentalnu svježinu i fizičku izdržljivost. No, većina nutricionista upozorava da prehrani bogatoj proteinima i siromašnoj ugljikohidratima nedostaju nutrijenti ključni za zdravlje, uključujući biljna vlakna, vitamin C, folnu kiselinu i minerale. Isto tako, konzumacija većih količina mesa i mesnih proizvoda može kod nekih osoba povećati rizik od bolesti srca zbog povećnog unosa kolesterola i zasićenih masti. Zbog visokog udjela proteina, ova dijeta se nikako ne preporuča bubrežnim bolesnicima. Ljudi koji se pridržavaju zona-dijete doista gube na tjelesnoj masi, međutim, dnevni unos kalorija je vrlo nizak (u prosjeku osoba unese 800-1200 kcal na dan). Zbog toga i zbog striktne i zbunjujuće prirode dijete koja otežava njeno provođenje gotovo je nemoguće trajno održati postignutu tjelesnu masu.