Michel Montignac vjeruje da je brojenje kalorija gubitak vremena te da je učinkovitiji način smanjenja tjelesne mase dijeta utemeljena na tzv. glikemičkom indeksu (GI) namirnica. Na temelju te mjere dobivamo uvid o porastu vrijednosti šećera u krvi nakon konzumacije određene hrane. Tako su ugljikohidrati, ovisno o njihovom glikemijskom indeksu, klasificirani u dvije skupine: „dobri“(GI<50)  i „loši“ (GI>50).
Montignac je razvio metodu mršavljenja koja se sastoji od dvije faze: gubitak tjelesne mase i održavanje adekvatne tjelesne mase.
Prva faza traje minimalno dva jeseca i uključuje detoksikaciju gušterače kako bi se povećala tolerancija ugljikohidrata i spriječilo prekomjerno lučenje inzulina. Također, kako bi se spriječilo nagomilavanje masnih naslaga, treba pažljivo kombinirati «dobre» ugljikohidrate sa ostalim namirnicama. Sukladno tome, ugljikohidrati se nikako ne smiju kombinirati sa mastima, osim ako se radi o ugljikohidratima bogatim prehrambenim vlaknima. Masti se također klasificiraju kao «dobre» i «loše». Biljna ulja i riblje ulje smatraju se «dobrim masnoćama» i njihov se unos potiče. Unos šećera je strogo zabranjen, a potrebno je izbjegavati i alkoholna pića i kavu.
Druga faza je faza održavanja postignute tjelesne mase i zahtijeva provođenje prehrambenih navika stečenih u prvoj fazi.
Ovaj model prehrane izuzetno je bogat voćem i povrćem, namirnicama koje osiguravaju prehrambena vlakna te vitamine i minerale, što je svakako veliki nutricionistički plus. Poticanje na unos namirnica niskog GI te ulja bogatih esencijalnim i nezasićenim masnim kiselinama također je pozitivno.
Ipak, ne može se reći da ne postoji diskriminacija određenih skupina namirnica. S obzirom na restrikciju unosa ugljikohidrata, postoji mogućnost pojave nedostataka određenih vitamina B skupine. Zbog toga ovakav princip ipak sa sobom nosi određene rizike, kao što su stvaranje ketonskih tijela u organizmu, ili povišen unos zasićenih masnoća.