Dvije epidemije koje se učestalo pojavljuju zajedno su visoki krvni tlak i debljina. Povećane vrijednosti metaboličkih činioca koje se nalaze kod pretilih osoba, kao što su povišen šećer u krvi, povišeni lipidi, samo su jedan od složenih mehanizama kojim prekomjerna težina doprinosi pojavi visokog krvnog tlaka.

Visoki krvni tlak ili hipertenzija dijagnosticira se pri vrijednostima dijastoličkog tlaka većim od 90 mmHg, a sistoličkog većim od 140 mmHg.  Kod pretilih osoba povišen krvni tlak može bit prisutan godinama bez simptoma, sve dok ne nastupe oštećenja na krvnim žilama organa: očima, srcu, bubrezima i mozgu. Oštećenja na ovim organima nastaju kao komplikacija neliječenog povišenog tlaka koji je prisutan duže vrijeme.

Brojna istraživanja pokazuju da je debljina rizičan faktor za pojavu visokog krvnog tlaka. Rezultati Tromso studije provedene u Norveškoj pokazuje da debljina znatno više doprinosi povišenju tlaka u žena nego u muškaraca. Također je rizik od razvoja povišenog tlaka veći u pretilih osoba s pretežno trbušnom debljinom u odnosu na osobe kod kojih je suvišno masno tkivo raspoređeno u predio bedara.
 
Najučinkovitija nefarmakološka metoda liječenja visokog krvnog tlaka kod pretilih osoba jr smanjenje težine. Gubitak  5-10 posto tjelesne težine već dovodi do značajnog smanjenja tlaka. Rjeđa pojava visokog tlaka kod tjelesno aktivnih pojedinaca, biloi mršavih ili debljih, govori u prilog dobrog učinka tjelesne aktivnosti na prevenciju nastanka i smanjivanju već nastalog povišenog tlaka.

Snižavanje visokog krvnog tlaka uzrokovanog debljinom može se postići odabranom prehranom, smanjenim unosom soli u hrani uz izbjegavanje masne hrane te zajedno s primjerenom tjelesnom aktivnošću, može se smanjenjiti tjelesna težina i time postići dobri rezultati i bez primjene lijekova.