Iako geni nisu glavni čimbenici masovne raširenosti debljine, oni svakako imaju  značajnu ulogu.  Genetika ima ulogu u načinu kako naše tijelo sagorijeva kalorije. Geni kontroliraju funkciju masnog tkiva, pa strukturne promjene na pojedinim genima mogu izazvati da masno tkivo funkcionira na način koji doprinosi debljanju.
Trenutno je veliki broj gena koji se uzročno povezuju s debljinom a smo je nekoliko identificiranih. Pojava i izgled debljine ovisi o tome da li se radi o pojedinačnoj monogenskoj promijeni ili međusobnoj interakciji više gena. Posebice teški oblici debljine tzv. morbidna debljina povezuje se s promijenama na genima.
Kada se debljina javlja kod više članova jedne obitelji, govorimo o genskoj predispoziciji.
U tom slučaju geni su odgovorni za sklonost debljanju koja povećava šanse za debljinu i do 30%. Debljina će se izraziti samo u slučaju međudjelovanja gena i okolinskih čimbenika. U tom slučaju debljina se može izbijeći ukoliko se uz sklonost debljanju pod kontrolu stave nezdrave navike.
Znanstveno je utvrđeno da pojedini rijetki oblici teške debljine, koji se javljaju u manje od 1% slučajeva, mogu biti uzrokovani mutacijom jednog od gena. Debljina koja je prisutna kod pojedinih složenih premećja kao što su Bardet-Biedlov sindrom i Prader-Williev sindrom, direktno se povezuje s promjenom na određenom genu. Također nedostatak hormona leptina, koji dovodi do debljine povezuje se s mutacijom gena.
Upravo zbog genetskih individualnih razlika, više saznaja na ovom području omogućiti će bolje razumijevanje deblijine.
Izvor:Nature Reviews Genetics