Šećerna bolest ili dijabetes je najčešći endokrini poremećaj s više od 190 milijuna oboljelih u svijetu, a taj broj svakodnevno raste. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za 20 godina broj oboljelih od šećerne bolesti u svijetu povećati će se na 330 milijuna. Dijabetes pogađa ljude bez obzira na dob i spol, a prekomjerna težina značajno povećava rizika za nastajanje šećerne bolesti tip 2. Oko 90% slučajeva dijabetesa tipa 2, ili dijabetesa koji se javlja u odrasloj dobi, povezano je s prekomjernom težinom i pretilošću.
Kao što sam naziv govori bolest je obilježena poremećajem prerade šećera u organizmu, pa je stalno povišena vrijednost šećera (glukoze) u krvi. Šećerna bolest se dijagnosticira kada se više puta izmjeri glukoza u krvi natašte > 7.0 mmol/L. Razlikujemo dva tipa šećerne bolest, dodatne pretrage razlučiti će da li se radi o tipu 1 ili tipu 2 bolesti.

Povišena glukoza u krvi, posebice dugoročno, dovodi do trajnog oštećenja unutarnje stijenke krvnih žila (endotel) zbog čega dolazi do njihova suženja koje može biti do te mjere da se žila u potpunosti zatvori (okludira). Posljedica takvog stanja je razvoj ozbiljnih komplikacija na organima kao što su bubrezi, oči, srce, krvne žile i živci. Da bi se spriječile dijabetičke komplikacije, koje su bolesti očne pozadine, bolesti bubrega kao i nekada životno ugrožavajuće kao pojava infarkta srca, moždanog inzulta, od izuzetne je važnosti rano dijagnosticirati šećernu bolest i provoditi odgovarajuće liječenje.

Liječenje se prilagođava ovisno o razini glukoze u krvi, stoga je potrebno njeno stalno praćenje uz dobru suradnju s liječnikom. Zahvaljujući novim načinima liječenja, oboljeli od šećerne bolesti danas mogu nesmetano živjeti s dijabetesom jednako kao i oni koji ga nemaju.
 
Tip 1 šećerne bolesti (dijabetes ovisan o inzulinu)
Šećerna bolest tip 1, rijeđi je oblik bolesti koji se javlja u djece i mladih, najčešće do 30 godine života. Bolest je imunološke prirode, pri čemu organizam oboljele osobe stvara antitijela koja oštećuju beta-stanica gušterače koje stvaraju inzulin. Kao posljedica oštećenja gušterača stvara sve manje inzulina dok ne nastane nedostatka inzulina, koji je važan za odlazak (transport) glukoze iz krvi u stanice.
Zbog manjak inzulina, glukoza ostaje u krvi i razvija se povišen šećer u krvi ili hiperglikemija, a stanice i tkiva gladuju. Nedostatak glukoze stanice nastoje nadomjestiti, pa kao izvor energije počinju koristiti masno i mišićno tkivo. Posljedično dolazi do poremećaja metabolizma masti i bjelančevina u organizmu.
Kod tipa 1 bolesti, simptomi su vrlo izraženi i razvijaju se naglo. Kao posljedica povišene glukoze u krvi javlja se učestalo mokrenje, suhoću usta uz stalnu žeđ i glad. Iako je apetit pojačan javlja se gubitak težine i izrazit umor. Oboljela osoba doživotno treba unositi vanjski inzulin injekcijom.
 
Tip 2 šećerne bolesti (neovisan o inzulinu)
Češći oblik šećerne bolesti koji se javlja u više od 90 posto oboljelih je tip 2, koji se javlja najčešće kod odraslih nakon 40 godine života, ali se danas sve učestalije susreće i kod mlađih osoba. I kod ovog tipa bolesti važna je obiteljska predispozicija, pa se osobe u čijim je obiteljima zabilježena šećerne bolesti ubrajaju u rizičnu skupinu. Iako neke pretile osobe nikada ne obole od dijabetesa, debljina je dokazano značajan faktora rizika za nastajanje šećerne bolesti, pri čemu deblje osobe imaju dvostruko veći rizik da obole od dijabetesa tip 2 nego oni koji nemaju previše kilograma. Zbog povećanog udjela masnog tkiva kod debljih osoba je smanjena osjetljivost tkiva na inzulin (tzv. inzulinska rezistencija). Gušterača u početku, da bi prevladala inzulinsku neosjetljivost pojačano luči inzulin i uspijeva održati normalne vrijednosti šećera u krvi. No s vremenom funkcija gušterače slabi te se izlučivanje inzulina sve više smanjuje. Bolest s vremenom napreduje pa najveći dio bolesnika treba inzulin u liječenju. U osoba s tipom 2 šećerne bolesti simptomi su slabije izraženi i javljaju se postupno, katkad samo u obliku pojačane žeđi ili pospanosti. Upravo radi blagosti tegoba ili njihova izostanak daje privid kako je riječ o blagoj bolesti kojoj ne treba obraćati pažnju, što doprinosi da se bolest kasnije dijagnosticira. Stoga je za prevenciju pojave većih oštećenja organa, iznimno važno rano otkrivanje bolesti i uključivanje u proces liječenja.Istraživači ističu da osobe s prevelikom tjelesnom težinom mogu odgoditi ili spriječiti nastanak ove vrste šećerne bolesti ako promijene način života i smanje tjelesnu težinu.