Meditacija je um koji se koncentrira na vrlinski objekt i mentalno djelo koje je glavni uzrok mentalnog mira. Kad god meditiramo, vršimo djelo koje će prouzročiti da u budućnosti doživimo unutarnji mir.
Obično, tijekom svog života, proživljavamo zablude danju i noću, a one su suprotnost unutarnjem miru. Međutim, ponekad unutarnji mir doživimo i prirodno, a to je zato što smo se u svojim prijašnjim životima koncentrirali na vrlinske objekte.

Vrlinski objekt je onaj koji uzrokuje da razvijemo spokojni um kada se na njega koncentriramo. Ako se koncentriramo na objekt koji uzrokuje da razvijemo nemiran um, poput ljutnje ili vezanosti, to ukazuje da je za nas taj objekt nevrlinski. Postoje još i mnogi neutralni objekti koji nisu ni vrlinski ni nevrlinski.
Dvije su vrste meditacije: analitička meditacija i plasirajuća meditacija. Analitička meditacija sadrži promišljanje o značenju duhovne upute koju smo čuli ili pročitali. Dubokim promišljanjem takvih uputa na koncu dolazimo do izričitog zaključka, ili uzrokujemo da se javi određeno vrlinsko stanje uma. To je objekt plasirajuće meditacije. Tada se, što je dulje moguće, jednousmjereno koncentriramo na taj zaključak, odnosno na to vrlinsko stanje uma, kako bismo postali duboko upoznati s njim.
Ova jednousmjerena koncentracija je plasirajuća meditacija. Često se analitička meditacija naziva "kontemplacija", promišljanje, a plasirajuća meditacija zove se "meditacija". Plasirajuća meditacija ovisi o analitičkoj meditaciji, a analitička meditacija ovisi o slušanju ili čitanju duhovnih uputa.

Iz knjige "Kako riješiti naše ljudske probleme" Geshe Kelsang Gyatsa